RASKID UGOVORA – [22 PRIMJERA]

Raskid ugovora ili izmjena zbog promijenjenih okolnosti regulisana je odredbom člana 133. Zakona o obligacionim odnosima;

Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obaveze, odnosno, strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine.

Raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne dolazi po sili zakona niti prostom izjavom jedne ugovorne strane, već samo odlukom suda koja ima konstitutivan karakter. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 006046 10 Rev od 15.02.2011. godine)

1. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može se tražiti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje otežavaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora time da u svakom od ovih slučajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanju ugovornih strana i da bi, po opštem mišljenju, bilo nepravedno održati ga na snazi kao takvog.

Iz obrazloženja: Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužioca za raskid ugovora o kupoprodaji zbog promijenjenih okolnosti. Nižestepeni sudovi su, polazeći od utvrđenja da se tužilac drugi dan po zaključenju ugovora teško razbolio, zaključili da je nastupila okolnost koja bitno otežava obavezu tužioca da u roku od tri dana od zaključenja ugovora isplati tuženom dio kupoprodajne cijene u iznosu od ………. DEM, jer da su za tužioca “nastali neophodni troškovi liječenja” i da je time dovedeno u pitanje ostvarivanje svrhe ugovora prema kome je tužilac kupio od tuženog traktor za ……… DEM, jer da je postalo neizvjesno da li će tužilac ostati u životu, a i ako ostane da li će biti sposoban upravljati traktorom i sudili tako što su, pozivom na odredbu čl. 133. Zakona o obligacionim odnosima raskinuli ugovor i tuženom nametnuli obavezu da tužiocu vrati ………. DEM, primljenih na ime kapare, ili da mu isplati dinarsku vrijednost ovog iznosa prema kursu ove valute koja važi u trenutku ispunjenja obaveze. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti (čl. 133. st. 1. ZOO) može se tražiti ako su prije isteka roka za ispunjenje obaveze nastupile okolnosti koje otežavaju obavezu jedne strane ili su nastupile okolnosti zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora time da u svakom od tih slučajeva kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanju ugovornih strana i da bi po opštem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi, takav kakav je. Prema tome, za pravilnu odluku o sporu bilo je potrebno utvrditi ne samo da li su nastupile okolnosti koje otežavaju obavezu jedne strane i zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora, sa čime su se zadovoljile nižestepeni sudovi, nego i činjenice koje se tiču toga da li je okolnost koja otežava ispunjenje takva i tolikog značaja i otežavanje ispunjena takvo i toliko da je očigledno da ugovor ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i (kumulativno) da bi po opštem mišljenju bilo nepravilno da se ugovor održi na snazi takav kakav je.

Zbog pogrešnog pravnog stava nije raspravljeno o okolnostima šta su stranke očekivale od ugovora, usljed čega je, po prirodi stvari, izostala ocjena o pitanju da li bi po opštem mišljenju bilo nepravilno da se ovaj ugovor održi na snazi. Prema tome, nižestepeni sudovi su zbog pogrešnog pristupa rješenju ove pravne stvari pogrešno zaključili da su se stekle pretpostavke koje tužiocu daju pravo na raskid ugovora u smislu čl. 133. Zakona o obligacionim odnosima. I zneseni razlozi upućuju na ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, kao i na to da u odnosu na potrebne materijalno pravne pretpostavke nedostaju podaci činjenične prirode, a to znači ostvaren je izneseni razlog pobijanja nižestepenih presuda, pa je obje nižestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku). (Vs RS, Rev. 1/97, od 5. 3. 1997. – Bilten 1/1999 – 57)

2. Promjena propisanih kamatnih stopa nije okolnost koju banka kao ugovorna strana iz ugovora o deviznom štednom ulogu nije mogla predvidjeti.

 Iz obrazloženja: “Opravdano revidentica ukazuje na to da je drugostupanjski sud svoju odluku o raskidu ugovora utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Iako se taj sud poziva na čl. 133. ZOO, on je očito vodio računa samo o odredbi njegovog st. 1., ali ne i st. 2. koji propisuje da se raskid ugovora ne može zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u ozbir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći i savladati. Tuženik – protutužitelj je banka, dakle, organizacija u čiju djelatnost spada upravo i sklapanje ugovora o novčanom depozitu, pa je on u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio dužan uzeti u obzir i mogućnost promjene politike kamatnih stopa te eventualno ugovoriti i promjenjivost kamatne stope, čime bi izbjegao štetne posljedice tog ugovora. Kako on to, međutim, nije učinio, nije ovlašten ni zahtijevati da se ugovor raskine zbog promijenjenih okolnosti pozivajući se pritom na smanjenje svojih kamatnih stopa.”  (Vs RH, Rev. 2521/95, od 7. 2. 1996. – Izbor odluka 2/1996 – 10/53)

Raskid ugovora ili izmjena zbog promijenjenih okolnosti, ZOO u drugom stavu čl. 133. navodi; (2) Raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

3. Ugovorne strane se mogu pozivati na promijenjene okolnosti u periodu od zaključenja do dospjelosti ugovorom preuzete obaveze, a ne i u slučaju promijenjenih okolnosti nastalih po ispunjenju ugovornih obaveza.  (Vs S, broj Prev. 81/99. – Bilten 2/1999)

4. Stranka kojoj je otežano ispunjenje ugovora zbog promijenjenih okolnosti može zahtijevati od suda samo raskid ugovora, a ne mijenjanje uvjeta ugovora.

Iz obrazloženja: Prema čl. 133. st. 4. ZOO ugovor se neće raskinuti ako druga ugovorna strana ponudi da se ogovarajući uvjeti ugovora pravično izmijene ili pristane na to. Druga ugovorna strana može dakle spriječiti raskid ugovora tako što će ponuditi izmjenu uvjeta ugovora ili pristati na nju. Ne može je se međutim prisiliti da prihvati izmjenu ugovora. Ako ne prihvati izmjenu, ugovor se raskida, razumije se ako su za to ispunjenje pretpostavke.  (Vts RH, Pž. 3939/95, od 30. 4. 1996. – Zbirka 4 – 24)

5. Zajmoprimac koji je od zajmodavca primio određenu svotu novca ne može se osloboditi obveze vraćanja te svote novca zahtijevajući raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, jer i u slučaju raskida zajmodavac ima osnovano pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, a to je ista svota novca.  (Vts RH, Pž. 4486/94, od 6. 6. 1995. – Zbirka 3 – 27)

Raskid ugovora ili izmjena zbog promijenjenih okolnosti, ZOO 133. (3) Strana koja zahtijeva raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.

6. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti – visine stope inflacije – ne može zahtijevati stranka koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila dužna uzeti u obzir takvu inflaciju.

Iz obrazloženja: Tužiteljica u ovoj parnici zahtijeva da se navedena nagodba raskine bez promijenjenih okolnosti u smislu odredaba čl. 133. Zakona o obveznim odnosima. Ona naime tvrdi da je prilikom nagodbe računala s inflacijom, ali da je naknadno zbog ratnih prilika došlo do velike inflacije i obezvrijeđivanja novca s čime ona nije računala, pa u tome nalazi razlog za raskid nagodbe. U vezi s time su u dosadašnjem toku postupka utvrđene slijedeće odlučne okolnosti: Odredba čl. 133. st. 1. ZOO glasi: “Ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i u drugom slučaju u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih stranaka i da bi po općem mišljenju bilo nepravi- čno održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine.” Međutim prema odredbi st. 2. istog članka raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili svladati. Nižestupanjski su sudovi utvrdili, i to svoje utvrđenje obrazložili, da je tužiteljica svjesna velike inflacije koja se nakon sklapanja nagodbe samo nastavila bila dužna u vrijeme sklapanja nagodbe s tuženikom nju uzeti u obzir, a obezvrijeđivanje novca je mogla izbjeći da je prihvatila obročnu otplatu duga. Zato i po shvaćanju ovog Vrhovnog suda ona nema pravo zahtijevati raskid sporne sudske nagodbe.  (Vs RH, Rev. 1656/99, od 9. 3. 2000. – Izbor odluka 2/2000 – 24)

7. Ne može se tražiti raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti nakon ispunjenja ugovorne obaveze.

Iz obrazloženja: Tužilac je mogao zbog eventualnih promijenjenih okolnosti nastalih tokom ispunjenja svoje ugovorne obaveze, zahtijevati raskid ugovora o djelu, a samo je tu- ženi mogao umjesto raskida ponuditi izmjenu ugovorne klauzule o cijeni, kako proizilazi iz odredaba člana 133. Zakona o obligacionim odnosima. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti se, međutim, može zahtijevati samo dok ugovor nije ispunjen, jer sa ispunjenjem prestaju obaveze iz ugovora. Mogao bi se samo zaključivati novi ugovor sa obrnutim stranačkim ulogama. Tužilac je tek prilikom konačnog obračuna postavio zahtjev za plaćanje razlike u cijeni, dakle, nakon ispunjenja svoje ugovorne obaveze, pa se zahtjev ne može zasnivati ni na odedbama Zakona o obligacionim odnosima koje regulišu institut raskida odnosno izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Drugačije se ne može zaključiti ni iz odredaba člana 134. ZOO, jer odredbe ovog člana imaju u vidu da ugovorna obaveza strane koja traži raskid ugovora još nije ispunjena (trajni obligacioni odnos) tako da promijenjene okolnosti i nadalje djeluju, a ugovarač koji se na njih poziva nije samo odmah po saznanju za te okolnosti, obavijestio drugu ugovornu stranu da raskid ugovora zahtijeva. (Vs BiH, Pž. 258/88 ,od 25. 4. 1989. – Bilten Vs BiH 2/89 – 41)

 8. Ugovor o posluzi se raskida po zahtjevu poslugodavca ako poslugoprimac ne koristi predmet posluge prema ugovorenoj svrsi.

 Iz obrazloženja: Tužitelj je ustupio tuženoj na korištenje prostorije džamije isključivo za potrebe biblioteke grada. Od tada pa da donošenja prvostepene presude, tužena opština nije preduzela nikakve pripreme da se u prostorijama koje su joj ustupljene na poslugu otvori biblioteka. Naprotiv, džamija se i dalje koristi kao magacinski prostor. Polazeći od navedenih utvrđenja, nižestepeni sudovi su, u smislu pravila imovinskog prava iz paragrafa 973. bivšeg OGZ pravilno presudili kada su usvojili zahtjev za raskidanje ugovora. Navedeno pravilo predviđa da u slučaju kada se stvar data na poslugu ne koristi u svrhu koja je predviđena u ugovoru, nastaje obaveza vraćanja stvari, u čemu je sadržana i pretpostavka o raskidu i prestanku ugovora o posluzi. (Vs BiH, Rev 290/88, od 16. 3. 1989. – Bilten Vs BiH 2/89 – 42)

Raskid ugovora ili izmjena zbog promijenjenih okolnosti, ZOO 133. (4) Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene.

9. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može se zahtijevati ako su nastale okolnosti koje otežavaju obvezu jedne stranke ili su nastale okolnosti zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora, s time da u svakome od tih slučajeva kumulativno moraju biti ispunjene i pretpostavke da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovomih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takvim kakav jest.

Iz obrazloženja: Prvostupanjski sud, međutim, polazeći od toga da tužitelj zahtijeva raskid ugovora zbog neispunjenja (čl. 125. st. 3. ZOO), uopće nije raspravljao o činjenicama, barem ne o svima, o kojima ovisi (eventualna) primjena čl. 133. ZOO na odnose stranaka. Zato nije razumljiva drugostupanjska presuda ni u tom dijelu, jer za zaključke drugostupanjskog suda barem zasad nema uporišta u činjenicama utvrđenima u postupku pred sudom prvog stupnja. Tako nije raspravljano jesu li nastale okolnosti: a) koje otežavaju obvezu jedne strane ili b) zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora. Raskid se i u jednom i u drugom slu- čaju, jer je riječ o pretpostavkama alternativnog značenja, može zahtijevati ako je utjecaj promijenjenih prilika takav da je očigledno da ugovor ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i (kumulativno) da bi prema općem mišljenju bilo nepravedno da se ugovor održi na snazi (čl. 133. st. 1. ZOO).  (Vs H, Rev. 672/88, od 23. 11. 1988. – Informator, broj 3783)

10. Naručilac specijalnih uređaja izrađenih po posebnoj narudžbi i skici poručioca, ne može zahtijevati raskid ugovora nakon izrade uređaja, a prije isporuke dijela naručene robe, pozivom na promijenjene okolnosti, ako je on mogao u vrijeme zaključenja ugovora predvidjeti poremećaje na tržištu koji su doveli do eliminisanja upotrebe naručenih uređaja.  (Vs BiH, Pž. 532/90, od 23. 4. 1991. – Bilten Vs BiH 3/91 – 41)

11. Izmijenjen je ugovor o građenju u pogledu visine cijene u prvobitno ugovorenom roku za ispunjenje ugovora, ako je prije isteka ovog roka izvođač dopisom zatražio povišenje cijene pozivaju se na promijenjene okolnosti, stavljajući do znanja da će u suprotnom raskinuti ugovor, a naručilac u odgovoru na dopis pristao da se razlika u cijeni odredi po kriterijima iz člana 637. Zakona o obligacionim odnosima.  (Vs BiH, Pž. 555/88 ,od 16. 11. 1989. – Bilten Vs BiH 1/90 – 59)

12. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se osnovano može zahtijevati raskid ugovora.  (Vs H, Rev. 1700/88, od 9. 2. 1988. – Psp 43 – 71)

Raskid ugovora ili izmjena zbog promijenjenih okolnosti, ZOO 133. (5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtijev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtijevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

13. Stranka koja je odustala od ugovora ne može se osloboditi obaveze plaćanja odustanice ako nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.  (Vs BiH, Rev. 599/86, od 18. 6. 1987. – Bilten Vs BiH 3/87 – 24)

14. Ako se ugovor o zakupu poslovne prostorije prećutno produžen na neodređeno vrijeme, sud nije ovlašten da, pozivom na promijenjene okolnosti, obveže zakupca na plaćanje zakupnine veće od ugovorene.

Iz obrazloženja: U toku pvostepenog postupka utvrđeno je da su parnične stranke dana 1.1.1986. godine zaključile ugovor o zakupu poslovnih prostorija. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme do 31.12.1986. godine. Tim ugovorom zakupnina je određena u iznosu od …….. dinara mjesečno. Prvostepeni sud je utrdio da je u 1987. godini ugovor o zakupu prećutno obnovljen na neodređeno vrijeme, jer je tužen nastavio da koristi poslovne prostorije, a tužilac se tome nije protivio (nije preko suda zahtijevao da mu zakupac preda prostorije), ali je obavezao tuženog, u smislu člana 133. Zakona o obligacionim odnosima, da plati povećanu zakupninu, prema rastu visine zakupnine na teritoriji opštine u 1987 godini.

Prema odredbi stava 2. člana 5 Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, visine zakupnine za poslovne poostorije određuju zakupodavac i zakupac, ako posebnim propisom nije drugačije određeno. U smislu odredbe stava 1. tačke 6. člana 10. istog zakona ugovor o zakupu poslovnih prostorija sadrži i zakupnine. Članom 11. stav 1. navedenog zakona predviđeno je da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključuje pismeno. Isti član sadrži i odredbe (stav 2. i 3.) da ugovor koji nije zaključen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo te da odredbe stava 1. i 2. istog zakona i za izmjene u ugovoru o zakupu poslovnih prostorija.Iz navedenih odredaba proizilazi da se ugovor o zakupu poslovnih prostorija, zaključen na određeno vrijeme, prećutno obnavlja na neodređeno vrijeme pod istim uslovima.

Ovo posebno zbog toga što zakon izričito propisuje da se ugovor o zakupu, odnosno njegove odredbe, mogu izmijeniti samo ugovorom koji je zaključen u pismenom obliku, a ne predviđa nikakve izuzetke u slučaju iz člana 33. u kojima bi se zakupnina mogla određivati neovisno od ugovora, prema porastu više zakupnine na teritoriji opštine. Na ovakav pravni stav upućuje i odredba člana 40. istog zakona prema kojoj se ugovor o zakupu poslovnih prostorija smatra prećutno obnovljenim na neodređeno vrijeme, pod istim uslovima, pod kojim je zaključen, ako zakupodavac ne zahtijeva prinudno izvršenje naloga ili presude u roku od 60 dana kada je na to stekao pravo. Odredbama člana 133. Zakona o obligacionim odnosima propisani su uslovi pod kojima se može raskinuti ugovor zbog promijenjenih okolnosti. Odredbom stava 4. istog zakonskog propisa regulisana je i mogućnost izmjene odgovarajućih uslova ugovora, zbog promijenjenih okolnosti, u kom slučaju se ugovor ne raskida.

Primjenjujući navedeni zakonski propis sud ne bi mogao obavezati zakupca-tuženog da zakupodavcu-tužiocu isplati veći dio zakupnine, usvajajući tužbeni zahtjev kojim se samo zahtijeva veći iznos zakupnine, neovisno od pristanka tuženog da se izmijene odgovarajući uslovi ugovora.  (Vs BiH, Pž. 649/88, od 26. 10. 1989. – Bilten Vs BiH 1/90 – 54)

15. Ugovorna strana može, pozivom na promijenjene okolnosti zahtijevati samo raskid ugovora, a druga strana može ponuditi ili pristati da se ugovor izmijeni umjesto da se raskine (član 133. st. 1. 4. ZOO), osim ako između stranaka nije izričito ugovorena primjena Opših uzanci za promet robom, jer se u tom slučaju može primijeniti Opća uzanca broj 55, u smislu člana 1107. stav 3. ZOO. U slučaju usvajanja zahtjeva za raskid ugovora sud ne odlučuje o vraćanju onoga što je u ispunjenju obaveze iz ugovora dato drugoj strani ako druga parnična stranka nije istakla takav zahtjev. (Vs BiH, Rev. 419/88, od 9. 2. 1989. – Bilten Vs BiH 3/89 – 8)

16. Ne može se pozivom na promijenjene okolnosti jednostrano raskinuti ugovor o udruživanju sredstava radi zajedničke kupovine stana s toga što je konačna cijena stana veća od predračunske, kada su se ugovorne stranke sporazumjele da će na jednake dijelove platiti cijenu stana, uključujući i njeno povećanje do momenta predaje stana, ako su obje ugovorne stranke morale u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir okolnost da će konačna cijena stana biti veća od predračunske. (Vs BiH, Rev. 25/85, od 14. 3. 1985. – Bilten Vs BiH 2/85 – 9).

17. Sporazum o naknadi za eksproprisane nekretnine zaključen pred organom uprave može se raskinuti po odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

Iz obrazloženja: Sporazum o naknadi zaključen po odredbama Zakona o eksproprijaciji (čl. 75. i 76) pred nadležnim organom uprave ima karakter poravnanja kojim stranke ure- đuju međusobna prava i obaveze nastale povodom eksproprijacije nekretnina. Konsekvenca ovakvog karaktera poravnanja je da za poravnanje važe sve odredbe Zakona o obligacionim odnosima o dvostranim ugovorima, osim odredbe o poništenju ugovora zbog prekomjernog oštećenja (član 1094). Shodno izloženom tužitelj je mogao pobijati zaključeni sporazum zbog izmijenjenih okolnosti u smislu odredbe člana 133. Zakona o obligacionim odnosima i zbog nemogućnosti izvršenja činidbe u smislu odredaba čl. 137. i 138. istog zakona. (Vs BiH, Rev. 130/88, od 19. 5. 1988. – Bilten Vs BiH 3/88 – 30)

18. Utjecaj primjene stimulativnog tečaja banaka pri otkupu deviza na raskid ugovora o prodaji zbog promijenjenih okolnosti.

Iz obrazloženja: “Predmet prijepora predstavlja zahtjev tužitelja kao kupca temeljem ugovora o prodaji sklopljenog 31. kolovoza 1991. godine usmjeren protiv tuženika kao prodavatelja, a radi ispunjenja prodavateljeve obveze predaje stvari koje su bile objekt prodaje, te protutužbeni zahtjev radi raskida istog prodajnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Kod činjeničnih utvrđenja da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja prodajne cijene, te sukladno sadržaju prodajne pogodbe cijenu isplatio u tri obroka, u ukupnom iznosu dinarske protuvrijednosti od 2.599 DEM prema prodajnom tečaju DEM na dan isplate, a da tuženik svoju ugovornu obvezu predaju stvari nije ispunio, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili jer tužitelju kao ugovornoj strani koja je svoju ugovornu obvezu ispunila, sukladno odredbi čl. 124. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine”, br. 53/91, 73/92 i 3/94) pripada pravo zahtijevati od tuženika kao druge ugovorne stranke, koja svoju obvezu nije ispunila, ispunjenje te obveze. Svoj zahtjev za raskid ugovora tužitelj temelji na tvrdnji da su se nakon sklapanja predmetnog ugovora izmijenili uvjeti poslovanja tuženika zbog uvođenja stimulativnih kupovnih tečajeva banaka, tako da su se bitno promijenile okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen, da te promijenjene okolnosti otežavaju ispunjenje njegove ugovorne obveze i da su zbog toga ispunjene pretpostavke iz čl. 133. ZOO za izmjenu ili raskid ugovora. Suprotno tvrdnji revidenta nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da primjenjivanje stimulativnog tečaju banaka u Republici Hrvatskoj pri otkupu deviza od građana ne predstavlja okolnost koju tuženik kao ugovorna strana koja se poziva na promijenjene okolnosti nije mogla uzeti u obzir u vrijeme sklapanja ugovora, u smislu odredbe st. 2. navedenog članka. Međutim, kada bi se i prihvatila tvrdnja revidenta da se radilo o izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti koja se u vrijeme sklapanja ugovora nije mogla izbjeći ili svladati, po ocjeni ovoga suda ta okolnost nema značenje okolnosti koja otežava ispunjenje obveze tuženika u toj mjeri da bi bilo očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takvog kakav je, a u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZOO. Pri odlučivanju o raskidu ugovora sud treba, prema odredbi čl. 135. st. 1. ZOO voditi računa, između ostalog, i o interesima obiju ugovornih strana. Iz podataka u spisu – preslike deviznih isplata vidljivo je da je isplata prodajne cijene izvršena na teret deviznog računa tužitelja, pa je dakle tužitelj platio realnu deviznu cijenu kupljenih stvari. Stoga održavanjem ugovora na snazi nisu povrijeđena načela pravi- čnosti i jednake vrijednosti uzajamnih davanja (čl. 12. i 15. ZOO) u čijoj primjeni sud nalazi pravnu osnovu za prihvaćanje zahtjeva za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.” (Vs RH, Rev. 2818/93 od 25. 10. 1995. – Izbor odluka 2/1996 – 9/52)

18. O raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može se raspravljati kao o prethodnom pitanju, već jedino ako je postavljen tužbeni ili protutužbeni zahtjev na raskid ugovora.

Iz obrazloženja: “Osnovano žaliteljica ukazuje da sud prvog stupnja nije mogao odlučivati o raskidu ugovora, ukoliko ni jedna od stranaka nije postavila odgovarajući zahtjev. Da bi se, naime, u parnici moglo odlučivati o raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti, sukladno odredbi čl. 133. ZOO, pretpostavka je da jedna od stranaka postavi zahtjev na raskid ugovora, tvrdeći da su nakon sklapanja ugovora nastupile okolnosti koje otežavaju ispunjenje ili pak ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora. Dakle, o raskidu ugovora se ne može govoriti kao o prethodnom pitanju, osim za slu- čaj kada zakon propisuje da do raskida ugovora dolazi temeljem samog Zakona, a što u ovoj parnici ne tvrdi ni jedna od stranaka.”  (Rijeka, Gž. 282/00, od 16. 5. 2001. – Izbor odluka 1/2001 – 31)

19. Emotivna preosjetljivost na promjenu okoline i dr. u svezi sa studijem nije razlog za raskid ugovora (o plaćanju školarine) kad su te okolnosti postojale i prije sklapanja ugovora pa ih je trebalo uzeti u obzir.

Iz obrazloženja: “Odredbom čl. 133. Zakona o obveznim odnosima koji je bio mjerodavan u vrijeme suđenja propisane su pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. U st.2. čl. 133. cit. Zakona, međutim, propisano je da se raskid ugovora ne može zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti, ili ih je mogla izbjeći, ili savladati. U konkretnom slučaju tužitelj traži da se raskine ugovor o plaćanju školarine zaključen između stranaka dana 3.X.1988.g. te slijedom toga da se tužitelju vrati upla- ćeni iznos školarine od 2.175 USA $. Sudovi su, međutim, utvrdili da je tužitelj kao osoba koja je zbog svoje preosjetljivosti sve emotivno intenzivnije proživljavala i prije dolaska u Z. gdje se upisao na Medicinski fakultet, osjećao je zabrinutost zbog promjene okoline i s tim u svezi adaptacije, u čemu je i nedovoljno poznavanje jezika imalo značajan utjecaj, a o svim tim okolnostima, koje su dakle kod tužitelja postojale i prije zaključenja spornog ugovora, tužitelj je trebao voditi računa i kod sklapanja samog ugovora. Stoga i po ocjeni ovoga suda tužitelj neosnovano, pozivom na odredbu čl. 133. Zakona o obveznim odnosima, zahtijeva raskid ugovora s obzirom na to da na utvrđene okolnosti po nižestupanjskim sudovima u primjeni odredbe st. 2. čl. 133. ZOO upuućuju na neosnovanost tužbenog zahtjeva.”  (Vs RH, Rev. 2084/91, od 12. 12. 1991. – Izbor odluka 1994 – 57/117)

20. U inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se može tražiti raskid ugovora.

Iz obrazloženja: “U odnosu na primjenu materijalnog prava valja ukazati da u okviru odredaba čl. 133. Zakona o obveznim odnosima (taj zakon se primjenjuje temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima od 8.X. 1991.g. kao zakon Republike Hrvatske) u inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se može tražiti raskid ugovora, s obzirom na to da se radi o takvim pa i promijenjenim okolnostima u odnosu na vrijeme zaključenja ugovora, koje je stranka koja se poziva na takvu promjenu bila dužna uzeti u obzir prilikom zaključenja ugovora, ili ju je mogla izbjeći, ili savladati.” (Vs RH, Rev. 1231/92, od 2. 9. 1992. – Izbor odluka 1994 – 56/116). Raskid ugovora.

21. Promjena pravnog stajališta sudske prakse nije promijenjena okolnost zbog koje bi se mogao tražiti raskid ugovora.

Iz obrazloženja: “Nije sporno da je između tužitelja kao oštećenika i osiguravatelja sklopljena nagodba 13.I.1987.g. prema kojoj je ta tuženica isplatila tužitelju …… tadašnja dinara (… HRD) na ime kapitalizirane rente, tako da je isplatom tog iznosa u cijelosti iscrpljena svota osiguranja koja je iznosila …….. tadašnjih dinara (… HRD), a s obzirom na to da je prethodno tužitelju već isplatila iznos od 1,780.198 tadašnjih dinara (178 HRD). Revident smatra da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, jer da su nakon zaključenja nagodbe nastale okolnosti koje nije mogao predvidjeti u vrijeme njena sklapanja i da su te okolnosti postojale u vrijeme sklapanja nagodbe, ne bi je ni sklopio. Promijenjene okolnosti predstavljaju po navodima revidenta izmjene pravnog stajališta nakon sklopljene nagodbe, u pogledu ograničene odgovornosti osiguravatelja (pravno stajalište zauzeto na zajedničkoj sjednici vrhovnih sudova). Prema čl. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je sada preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOO) ako nakon sklapanja ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i drugom slučaju u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravedno održati ga na snazi takav kakav je, strana kojoj je otežano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine. Dakle, u slučaju iz odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, strana koja ne može zbog promijenjenih okolnosti ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor (nagodba je ugovor iz odredbe čl. 1089. ZOO) raskine, ali ne može tražiti, bez suglasnosti protivne stranke, da se ugovorne odredbe izmijene (u ovom slučaju u pogledu visine obveze Zavarovalne skupnosti “Triglav”). Valja navesti da izmjena pravnog stajališta nije okolnost koju bi zakon predvidio kao razlog za raskid nagodbe. Ni pad vrijednosti novca u inflatornim uvjetima nije okolnost zbog koje može osnovano tražiti raskid ugovora.”  (Vs RH, Rev. 2899/91, od 18. 3. 1992. – Izbor odluka 1994 – 58/117). Raskid ugovora – jednostrani raskid ugovora.

22. Pravomoćno odbijanje tužbenog zahtjeva da se zbog promijenjenih okolnosti raskine ugovor nije zapreka da se s istim zahtjevom pokrene nova pamica zbog naknadno promijenjenih okolnosti.  (Vs H, Rev. 1281/85, od 23. 10. 1985. – Psp 30 – 101)