Prodaja i prenos udjela u d.o.o.
Zakonska definicija društva sa ograničenom odgovornošću određena je u članu 309. Zakona o privrednim društvima FBiH (“Službene novine FBiH”, brojevi 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10, u daljem tekstu ZPD) gdje stoji da je to društvo čiji je osnovni kapital podijeljen u udjele, te da za obaveza društva sa ograničenom odgovornošću član društva (udjeličar) odgovara svojim udjelom.
Međutim, tema ovog članka je prenos – prodaja udjela trećem licu koja je regulisana članom 328. ZPD-a gdje je zakonodavac generalno dozvolio prenos udjela u društvu, te odredio pismeni ugovor i nasljeđivanje kao osnov prenosa. Za dalje razmatranje zanimljivij je ugovor o prenosu udjela, koji je donošenjem Zakona o notarima FBiH u isključivoj nadležnosti ove službe.
Bez obzira na posljednje, vrlo važno je istaći pojedinosti takvih prenosa, gdje npr. osnivač (postojeći udjeličar) može na treće lice prenijeti cijeli svoj udio u osnovnom kapitalu ili samo njegov dio. Kako je ZPD u članu 314. propisao da vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100,00 KM, to osnivač društva sa ograničenom odgovornoću na treće lice može prenijeti najmanje 5% svog udjela u osnovnom kapitalu društva bez obzira na visinu osnivačkog kapitala.
Kome se mogu prodati udjeli u d.o.o.? Na koga se mogu prenijeti udjeli u d.o.o.? Ko može biti kupac udjela u d.o.o.?
Pored glavnog pitanje ko sve može biti kupac/udjeličar/osnivač, čiji odgovor je propisan članom 2. ZPD-a – osnivač može biti svako domaće i strano fizičko i pravno lice, važnije je pitanje prava preče kupnje postojećih članova/osnivača društva.
Kako ZPD-om nigdje nije predviđeno da se udjeli izričito moraju prodati većinskom članu društva niti kada, neovisno o visini udjela sa kojim manjinski član društva raspolaže, odnosno većinski član društva, to svakako znači da većinski član ne može “natjerati” manjinskog člana društva da donese odluku o prodaji udjela. Stoga, manjinski član društva sam odlučuje o tome da li će i u kojem trenutnku prodati svoj udio ili ne.
Kako u društvima samo sa jednim osnivačem nije moguće primjeniti odredbe o pravu preče kupnje udjela, to u nastavku samo u društvima koja imaju registrovana dva ili više osnivača.
Šta je pravo preče kupnje udjela u d.o.o.?
Generalno je pravilo propisano članom 329. ZPD-a da članovi društva imaju pravo preče kupnje udjela.
Međutim, kada član društva donese odluku o prodaji udjela ZPD mu nalaže da u pismenoj formi preko uprave društva obavijestiti ostale članove o cijeni i drugim uslovima prodaje.
Ako niko od članova društva u pismenoj formi, preko uprave društva, ne prihvati ponudu za kupnju, ili izjavi interes, a posao ne bude zaključen u roku od 30 dana (od dana prijema obavještenja), član može svoj udio prodati trećim licima pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od uslova navedenih u ponudi..
Čest je slučaj da više članova društva izjavi interes za kupnju, a još češća da ne postignu sporazum ko će kupiti udio, u kojim omjerima, ili čak da se ne žele međusobno nadmetati u pogledu cijene udjela. U tom slučaju, pravilo je da udjel otkupljuju svi članovi srazmjeno postojećem odnosu njihovih registrovanih uloga.
Pravilo o pravu preče kupnje primjenjuje se i u izvršnom postuku pred sudovima, pogledati Zakon o izvršnom postupku FBiH prečišćeni tekst.
Postupak prenosa udjela u d.o.o. na treće lica obuhvata sljeće radnje:
- Zaključenje ugovora o prenosu udjela
- Zaključenje ugovora kojim se mijenja osnivački akt društva (odluka o osnivanju društva)
- Provođenje registracionog postupka pred nadležnim sudom u cilju registarcije novog člana društva
U idućim člancima biće govore i o drugim korporativnim izmjenama u društvima sa ograničenom odgovornošću.